Kraljevstvo Božje je poput zrna gorušičinog ili poput kvasca

Što nam žele reći ove dvije evanđeoske usporedbe? Mnogo toga. Isusove prispodobe ne mogu se iscrpiti u jednom objašnjenju, upravo zato Isus i govori u prispodobama. Jedna od poruka u ovom evanđelju jest da Kraljevstvo Božje dolazi među nas malim koracima - u malim stvarima. Male stvari – koje imaju veliki utjecaj. Pa tako ono najmanje zrno među zrnima uzraste u stablo u kojem se i ptice gnijezde. Tako ono malo kvasca učini da cijelo tijesto ukvasi.
Prenijet ću vam moje iskustvo jedne male geste, koja je u meni tako narasla da je se i sad sjećam kao da je jučer bila i živo me potiče na rad za Kraljevstvo Božje.
Kad sam bio u bogosloviji u Rimu, svi smo morali imati neku praksu na župi. Ja sam ju imao kod salezijanaca koji su petkom uvečer, zajedno s mladima, pravili sendviče i nakon toga ih dijelili beskućnicima oko kolodvora. I tako smo i te večeri, u dvije grupe, krenuli sa dvije strane kolodvora. Moja grupa je došla do dna dugog rimskoga kolodvora i tu smo sreli jednog beskućnika sa sinom. Beskućnici obojica - zajedno u tunelu. Stanemo porazgovarati s njima, i na kraju im damo po jedan sendvič. Budući da smo bili na kraju naše rute, gdje se sastajemo sa drugom grupom, kažemo im da imamo još viška sendviča - neka uzmu za sutra, za doručak. A otac, sasvim mirno odgovara: „Ne, ne! Hvala vam, mi smo dobili svoj dio. Ti sendviči su nekom drugom potrebniji.“ Mi smo ostali ukopani u mjestu, ganuti gestom toga oca. I stvarno, kad smo nastavili, podijelili smo sve sendviče, jer je drugoj grupi nedostajalo…
To malo djelo ljubavi toga oca, je naizgled tako maleno, a u nama je ostavilo neizbrisivi trag. Sjećam se te večeri kao da je jučer bila. To djelo ljubavi je u nama tako uzraslo da smo mogli još deset puta ići na ove susrete bez ikakve muke i lijenosti. Taj čovjek je učinio da Kraljevstvo Božje dođe među nas.
Mi često mislimo da Kraljevstvo Božje moramo graditi velikim stvarima, velikim pothvatima. Stoga se čini nekako dalekim, napornim, teškim. Ne, kraljevstvo Božje počinje od mene, sada i ovdje, s malim koracima.
Da bismo imali snage za djela ljubavi, u izgradnji Kraljevstva Božjega, napajamo se na izvoru sve ljubavi - na svetoj misi. Sveta misa, koja bi se nekome mogla činiti besmislenom i suvišnom, malenom poput nebitnoga zrna gorušice jest spomenčin najvećeg djela ljubavi. Spomenčin toga da se Bog utjelovio, postao malen kao mi, i na kraju sebe potpuno darovao za nas. Ovaj naizgled mali čin ima toliku snagu da spasi cijeli svijet.
Napojeni na ovom izvoru ljubavi, krenimo i mi u našu svakodnevicu graditi kraljevstvo Božje malim koracima, koje će Božjom pomoći uzrasti.

D. Markic

Natrag