KRIZMANIČKO HODOČAŠĆE

Puna tri tjedna oglašavalo se na misama, a objavili smo i u zadnjem broju našeg Župnog glasnika, da pripremamo krizmaničko hodočašće na Rašku Goru, u mjesto Đubrane koje se nalazi na području župe Potoci. Na Đubranima, uz kapelicu podignutu u čast sv. Ivana Krstitelja i njihovo staro groblje, nalazi se povelika ograda koja je puna grobišta, a gdje su prema predaji oko 1604. godine Osmanlije pobile dosta krizmanika, biskupa krizmatelja i ostale vjernike. U narodnoj predaji taj se turski zločin zapamtio kao „krvava krizma“.

Naime, župnik don Krešo ovu priču o masakru krizmanika prvi je put čuo od župljanke Mirne Ljubičić koja se oko toga odavno zanima i na mjesto ovog turskog zločina više puta odlazila sa svojim prijateljima. Pokazivala je župniku don Kreši i fotografije biskupskog nadgrobnog križa i predložila mu da s njima jednom ode na Đubrane i da to pogleda. Napominjala mu je da bi se tamo nekada moglo otići i s djecom na izlet jer bi bilo lijepo da se o tom događaju upoznaju i naši novi naraštaji. Tako je don Krešo početkom mjeseca travnja ove godine s Mirnom i gđom Ljiljom Zovko (koje su inače članice udruge Hrvatska žena) otišao na Đubrane. Sve su zajedno pogledali, pomolili se i fotografirali se uz biskupski nadgrobni križ koji je visok preko dva i pol metra, a ispod kojega se na nadgrobnoj ploči jasno vidi uklesani biskupski pastirski štap, dva kaleža te jedan omanji križ oivičen krugom. Sigurno bi se temeljitim istraživanjem našlo još znakovlja i na tom križu i na nadgrobnoj ploči. Uokolo biskupova ukopišta nalazi se mnogo manjih i većih grobova po kojima se dade naslutiti da su zlokuge Osmanlije pobile sve prisutne vjernike katolike. I izvan te današnje ograde postoji dosta grobišta. U narodu kruže priče da bi vjernici kroz povijest, moleći se Bogu na tom mjestu, činili i razne zavjete te su u zahvalu za uslišanja kamenim pločama uokvirivale spomenute grobove. Ovaj tragični događaj, kako sam načuo, podrobno istražuje i o tome uskoro i knjigu izdaje  gospodin Dragan Marijanović. Bog mu dao snage i ustrajnosti.

Nakon zajedničke posjete ovom groblju don Krešo je predložio da se treba organizirati ove godine krizmaničko hodočašće iz mostarskih župa na prvu subotu u svibnju te da to hodočašće treba postati tradicionalno. Naša Mirna je prenijela ideju mjesnom župniku don Josipu Galiću u Potocima, što je on s oduševljenjem prihvatio i preuzeo sveukupnu organizaciju na Đubranima. On je sa svojim župljanima sve očistio i pripremio te smo tako u subotu, 5. svibnja ove godine uz biskupski križ na Đubranima proslavili svetu misu u 11 h. Misno slavlje predvodio je don Krešo Puljić, župnik župe sv. Tome apostola na Bijelom Brijegu. Don Krešo je u propovijedi, između ostaloga, pozvao prisutne vjernike da kao vjernici i Hrvati trebamo pokazivati više strahopoštovanja prema ovom i ovakvim mjestima, jer je „krv mučenika sjeme novih kršćana“ kako je to proročki rekao sv. Tertulijan. Pozvao je prisutne krizmanike (iz župa: Potoci, Rudnik i Bijeli Brijeg) da im ovo krizmaničko hodočašće bude poticaj u svjedočenju vjere i u izgradnji njihovih župnih zajednica, da se ne bi, ne daj Bože, i njima dogodilo ono što se događa s puno krizmanika, da se poslije primljenih darova Duha Svetoga, polako udaljavaju od Crkve. Predložio je da ovo hodočašće ubuduće treba biti sastavni dio pripreme za krizmu te da bi se krizmanici kroz cijelo vrijeme priprave na krizmu trebali moliti za svećenička i duhovna zvanja kojih sve manje ima. Naglasio je da trebamo svećenika i biskupa jer i za nas današnje kršćane nadolaze teška vremenima u kojima se sve očitije naslućuju prijetnje novih osmanlija, raznih istambulskih deklaracija i briselske rodne ideologije

Poslije misnog slavlja na kojem je bilo dvjestotinjak vjernika i krizmanika iz spomenute tri župe, domaćini su, na čelu sa svojim župnikom don Josipom, sve prisutne počastili izvrsnim grahom, raznim prismocima i pićem. Nastavljeno je druženje uz gitaru, harmoniku i lijepe klapske pjesme. Svaka čast don Josipu, njegovim pjevačima i suradnicima.

Iako se ovo hodočašće, radi kratkoće vremena, propusta u oglašavanju i kišovita vremena, nije moglo bolje organizirati sa svim mostarskim krizmanicima, ipak je hodočašće bilo prekrasno, znakovito i početak jedne nove tradicije koja će nas učvršćivati u vjeri s našim krizmanicima. A inače, da je i bilo više auta bila bi gužva s parkiranjem. Za prvi put bilo je skoro izvrsno. Domaćini su obećali za sljedeću godinu betonirati jedan dio puta do groblja da se ne bi vozilo makadamskim putom, jer je do groblja ostalo nebetonirana oko 1500 m prilaznoga puta. A prisutni svećenici će za sljedeće krizmaničko hodočašće bolje animirati i uključiti druge mostarske svećenike i sve krizmanike, kako bi ovo postalo i ostalo tradicionalno hodočašće. Dao Bog, da krv ovih naših raškogorskih mučenika-krizmanika bude zavjetno sjeme obnove vjere naših krizmanika i svih naših vjernika. Vjerujem da bi i zavjet naše župljanke Mirne bio ispunjeniji da su se na hodočašće odazvali svi naši krizmanici. dkp

Natrag