Poruka biskupa Semrena za Dan života 2015.

Zaštita života i pravo na život od samog začeća

Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci naših biskupa svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i molitvi za dar života. Naši biskupi pozivaju na odgajanje svijesti i savjesti o ljubavi, prihvaćanju i poštivanju istinskog života od samoga začeća. Stoga je predsjednik Vijeća za obitelj mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života, koji se obilježava u nedjelju 1. veljače 2015., pod naslovom „Zaštita života i pravo na život od samog začeća“.

U Godini Posvećenog života potaknuti smo na poziv Crkve da budemo sveti. Svetost je izvorno svojstvo - bitnost Boga, a ljudi su po milosti pozvani na sudjelovanje u Božjoj svetosti. Bog je presveti, tri puta svet: “Budite sveti jer sam ja svet” (1 Pt 1,16). Bog je svet, on nije posvećen. Posvetiti znači omogućiti stvarnosti koja nije Bog da ostvari relaciju sa svetim, s Bogom. Identitet Boga jest svetost, a identitet posvećenih osoba i redovnika jest posvećenje - potpuno sebedarje Bogu. Posvećeni život u kršćanstvu oblikuje se po primjeru Isusa Krista. Osnovni cilj posvećenog života jest postojano traženje Boga koji se očitovao u svome sinu Isusu Kristu. I Krist je svet po snazi osobnog sjedinjenja s Bogom. Isus Krist kaže: “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48). On je svetost živio kao savršenost i naviještao je svojim učenicima i ljudima svih staleža. On je stoga božanski učitelj, uzor, začetnik i dovršitelj svake savršenosti života (LG V). Vjernici od Krista dobivaju snagu za postizanje savršenstva, i to svaki prema mjeri dara Kristova. Ta ih snaga vodi njegovim stopama i pomaže im da postanu kristolični, suobličeni s njim slijedeći volju Očevu, posvetivši se svom dušom slavi Božjoj i služenju bližnjemu (LG 40).

Služenje bližnjemu nadahnjuje se na prihvaćanju Radosne vijesti Isusa Krista – Života i time postajemo životni tj. volimo život, želimo zaštiti život i pravo na život od samoga začeća.Ljudski je život krhak ali uvijek svet, vrijedan i nepovrediv, te ga stoga valja voljeti, štititi i njegovati. Sam Bog se pojavljuje rođenjem u obitelji i time izražava najveću ljubav prema obitelji. Njemački pisac Kurt Marti Božje ljubavi zaodjenuo je u ruho jedne lijepe priče. „Kad su prvi ljudi sagriješili Bog je naredio anđelu da ih plamenim mačem protjera iz raja. Anđeo pronađe Adama i Evu i potjera ih prema izlazu iz raja. Kad su bili na vratima, Adam pogleda anđela i veli: 'Lijepo, ti imaš mač, a mi smo goloruki i zato moramo bježati pred tobom.' Kad Bog ču tu riječ, lecne se i istoga časa odluči razoružati anđela. Ali to mu ne bi dovoljno. Kad je odlučio u svom Sinu pohoditi zemlju, razoruža i sama sebe, liši se svake sile i opredijeli se za nemoć ljubavi“. Krhkost života povezana je s velikom ljubavlju. Ako je Bog ljubav (usp. l Iv 4,16), onda on svoju svemoć nije mogao drukčije ni očitovati nego preko nemoći ljubavi u malom djetetu Isusu. Jer, „ljubav se ne boji svoje vlastite nemoći. Baš u tome je ona svemoćna... Jedino Bog koji ne poznaje drugu svemoć osim svemoći ljubavi može mi biti blizak“ (E. Jüngel). Povjeravajući svetoj obitelji svoga sina Bog tako potvrđuje ljudsko dostojanstvo i pravo na život od samoga začeća.

Prilikom obraćanja diplomatima u Vatikanu 12. siječnja 2015. papa Franjo istakao je sljedeće: „Među nama postoji jedna vrsta kulture odbacivanja. Ona nam ne dozvoljava da na bližnjega gledamo kao na svog brata kojeg prihvaćamo nego kao na konkurenta kojeg istjerujemo iz svoga životnoga horizonta i želimo ga sebi podčiniti. Radi se o ‘mentalitetu koji stvara kulturu otpada, koja nikoga i ništa ne štedi’, od ljudskog bića pa sve do samog Boga. Takva kultura stvara ranjeno čovječanstvo i stalno ga napetostima i sukobima ozljeđuje. Primjer ovakve kulture jest lik kralja Heroda koji – jer se osjetio ugroženim Isusovim rođenjem – daje ubiti svu djecu u Betlehemu. Evo Pakistan je mjesto, gdje je prije mjesec dana 's neviđenom brutalnošću masakrirano' više od stotinu djece ...“. Za terorizam Papa tvrdi da je 'posljedica kulture otpada, primijenjene na Boga'. Vjerski fundamentalizam, 'prije nego odbaci ljudska bića čineći užasne masakre, odbacuje samoga Boga, čineći od njega puku ideološku izliku'. Svjedoci smo i događaja da je francuski parlament izglasao (27.11.2014.) da u temeljna prava čovjeka spada abortus i događaja terorizma u Parizu. Što nam govore?

Bez djece nema budućnosti. Majke koje rađaju djecu šire i promiču vrijednosti koje Europa proglašava ali ih često ne uvažava. Ne zaboravimo da je Europa srce humanizma, gdje se proglašavaju prava i jednakost, nadahnuti na općojPovelji ljudskih prava, ali i gdje je očita proturječnost glede začete i nikad rođene djece. Bez života nema ni prava. Kao što je Europi tako je i našoj Domovini potreban život, ako želi biti luč čovječanstva i prava u svijetu.

Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin nego život novoga ljudskog bića koje se samo razvija. Suvremena genetika je utvrdila da je od prvog časa utvrđen program onoga što će začeto biće biti – čovjek. To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od prvog časa svog postojanja ljudsko biće u svojoj cjelokupnosti zahtijeva bezuvjetno poštovanje koje dugujemo svakom čovjeku. Stoga je život svet i nepovrediv od prvoga časa začeća. A čovjek se vrednuje kao osoba i ljubi se kao osoba bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine. Stoga zapamtimoda je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i uvijek vrijedan. I to ne samo iz vjere nego i iz razuma. To i znanost potvrđuje. Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po vrijednosti važniji od drugoga. Vjerodostojnost se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po pažnji i ljubavi prema ljudima, čiji je život uvijek svet i nepovrediv.

Obitelj kao relaciju između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja miješati s drugim oblicima suživota, koji pak nastaju po drugoj logici, koji primjerice počivaju na nekom dogovoru ili interesu, i kao takvi mogu biti i nesigurni, kraće ili duže trajni. Bog međutim želi da ljudi budu slobodni pojedinci – članovi međusobnog zajedništva – obitelji, kao obitelj božanskih osoba: obitelj je prva slika Trojstva.

Moramo se suočiti s denatalitetom, koji je velika opasnost za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost europskih naroda. Obitelj je slika Trojstva, svetosti Boga i kao takvu treba je neprestance posvećivati, tražiti njezinu relaciju s Bogom. Nju se ne može dokidati, ona nije na eksperiment ponuđena. Miješati obitelj s drugim oblicima odnosa i suživota prava je nepravda.

Ovom prigodom u ime svih katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem iskrenu zahvalnost svima Vama, svećenicima, redovnicima i drugima, koji se na razne načine trudite oko izgradnje kulture i civilizacije života, a izbjegavate kulturu smrti.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj Domovini koji s velikom sviješću odgovornosti prema Bogu, prema svojoj savjesti i prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade „Da životu“, koju smo ustanovili prije više godina, a koja pomaže naše hrabre bračne drugove, koji su spremni imati više djece.

Zahvaljujem i raznim karitativnim i molitvenim skupinama koje se veoma trude oko pružanja pomoći mladim bračnim parovima kao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima obitelji koji su se istakli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog, Životvorac! Neka Vas On nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!


Banja Luka, 21.01.2015.

Dr.MarkoSemren,
pomoćni biskup banjolučki i
Predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH

Natrag