BRAK KAO BOŽJI DAR

Kako živjeti život na način koji donosi istinsku radost? – Tako što ću ljubiti onako kao što Bog ljubi, u iskrenu sebedarju. Ivan Pavao II. kaže: “Ako se netko odluči na brak,mora to učiniti točno onako kako ga je Stvoritelj uspostavio u početku“. Ako se brak temelji na ičemu drugom osim na izvornom Božjem planu, sasvim će se sigurno prometnuti u razočaranje i donijeti slomljeno srce,a ne sreću.

Sakrament

Ženidba, poput svakog drugog sakramenta, ima dvije dimenzije: božansku i ljudsku. Putem bračnog sjedinjenja u „jedno tijelo“(ljudska dimenzija) bračni drugovi ulaze u „veliko otajstvo“ Božje ljubavi prema čovječanstvu, jedinstvo Krista i Crkve (božanska dimenzija). Na početku je Božje otajstvo postalo vidljivo putem velikoga znaka bračnog sjedinjenja muškarca i žene. U „punini vremena“ to je isto Otajstvo postalo vidljivo putem uzvišenijeg znaka sjedinjenja Krista i Crkve. Ta dva velika znaka- sjedinjenje muža i žene te sjedinjenje Krista i Crkve- izražavaju jedno Otajstvo i tako tvore veliki sakrament.

Obnova svetosti

Supružnici koji ispravno shvaćaju brak, doživljavaju svoju međusobnu ljubav kao divan izvor iscjeljenja i otkupljenja. Bračna ljubav ne samo što ima dioništvo u otajstvu stvaranja putem prokreacije, već sudjeluje i u otajstvu otkupljenja. Papa Ivan Pavao II. kaže: „istinska je bračna ljubav otkupiteljska, spasonosna ljubav, ljubav kojom Bog od vječnosti u Kristu ljubi čovjeka.“ Od samoga početka - prije grijeha - bračno sjedinjenje nagovješćuje Utjelovljenje, Kristovo sjedinjenje s čovječanstvom u „jednom tijelu“. Jednako „sjedinjenje Krista i Crkve, kao i bračno sjedinjenje muškarca i žene, osvijetljeni su osobitim nadnaravnim svjetlom.“

Smisao ljudskog života 

Putem ovoga velikog sakramenta objavljuje se “ veliko otajstvo“ ljudskoga života. Pozvani smo ljubiti kao što Krist ljubi. A kako nas je Krist ljubio? „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“(Lk 22,19). Smisao života, smisao svemira, nije upisan samo u naše duše, već i u naša tijela: u „veliko otajstvo“ spolne različitosti i našega poziva da postanemo „jedno tijelo“. Bračno je sjedinjenje „veliki znak“ što ga je Bog dao svijetu kako bi objavio otajstvo svoje vlastite ljubavi. 

BRAK KAO LJUDSKI ZNAK BOŽJE LJUBAVI

Sakramentalni znak braka započinje izmjenom pristanka, biva konzumiran spolnim činom, a supružnici ga u samima sebi nose za čitava svoga života u braku. Što muža i ženu čini sakramentalnim znakom Božje duhovne i božanske ljubavi? - Njihova tijela kao i „jedno tijelo“ koje postaju.

Jezik tijela

Tjelesno sjedinjenje muškarca i žene treba izraziti božansku ljubav, na to smo pozvani i za time čeznemo. Ništa manje od toga nikada neće utažiti našu najdublju bol. Ako „tjelesna ljubav“ treba izražavati „jezik agapea“ (Božja bezuvjetna ljubav) moramo taj jezik ispravno razumjeti. 

Kristovu ljubav odlikuju četiri svojstva:

1. Krist svoj život za nas  predaje slobodno („Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem“ , Iv 10,18). 

2. On svoje tijelo predaje u potpunosti, bez uvjetovanja ili proračunatosti („do kraja ih je ljubio“, Iv 13,1). 

3. On svoje tijelo predaje vjerno („ja sam s vama u sve dane“, Mt 28,20).

4. On svoje tijelo predaje plodonosno („ja dođoh da život imaju“ , Iv 10,10).

Ako muškarci i žene žele živjeti svoj poziv u punini, njihovo sjedinjenje mora izražavati onu istu slobodnu, potpunu, vjernu i plodonosnu ljubav koju izražava Kristovo tijelo za nas, za Crkvu. U bračnom činu riječi bračnih zavjeta postaju tijelom, upravo u tome muškarci i žene trebaju utjelovljivati božansku ljubav. Muž i žena su pozvani obnavljati bračne zavjete „jezikom tijela“ svaki put kad se upuštaju u bračni čin. Ako tijelima možemo govoriti istinu, jednako tako možemo govoriti i laži. Sva pitanja spolnog morala se svode na sljedeće jednostavno pitanje: odražava li uistinu naš bračni čin Božju slobodnu, potpunu, vjernu i plodonosnu ljubav među supružnicima, ili ne? Ako to nije slučaj, posrijedi je ljubav nižeg reda, krivotvorina, koja nikada ne može donijeti potpuno, istinsko zadovoljstvo i sreću.

Etika znaka 

Cjelokupan je bračni život sakrament, te treba biti znak Božjega života i ljubavi. Ivan Pavao II. kaže da je jezik tijela izrečen u istini, onaj bitni element braka kao sakramenta. Upravo na taj način supružnici „tvore“ sakramentalni znak braka, te sudjelujući u Božjem vječnom planu ljubavi, jezik tijela postaje „proročki“. Ukoliko u govor tijela (svjesno ili nesvjesno) umetne kontracepciju, bračni par se upliće u protuznak „velikoga otajstva“- neku vrstu protusakramenta. Umjesto obznanjivanja: „Bog je životvorna ljubav“- jezik spolnog čina u koji je umetnuta kontracepcija kaže: „Bog nije životvorna ljubav.“ Tako supružnici (svjesno ili nesvjesno) postaju „lažni proroci“,  odnosno hulitelji. Spolni odnos  koji uključuje kontracepciju u samom korijenu niječe i vrši napad na našu stvorenost na sliku Trojstva, te je važno uvidjeti da je kontracepcija izdaja najdublje istine naše ljudskosti.

(Iz knjige: Teologija tijela za početnike, autora  Christophera Westa; Priredila marijana Goluža, profesorica).