Ti koji ljubiš i razumiješ
Odrasla sam na Balinovcu pokraj rijeke Radobolje. Baka me redovito vodila u crkvu i na vjeronauk. U katedrali sam upoznala časnu sestru Graciju koja je imala veliki utjecaj na moj duhovni rast i pripremala me za prvu svetu pričest. U adolescentskim danima nisam bila neki formalni vjernik za pohvalu. Tijekom godina koje su slijedile nastojala sam živjeti po kršćanskim vrijednostima kako privatno, tako i pri učiteljskom poslu koji obavljam. Vjenčao me predivni don Josip, a rvnateljica u vrtiću Sv. Josip mi bijaše nezaboravna sestra Florijana. Bog mi je slao te dobre ljude koji su me usmjeravali kako živjeti i kojim putem poći.
Prođoše godine i rodih djecu. Uz njih sam redovitije išla na misu u župu svetog Tome gdje upoznah Njega! Meni koja se boji strogoće godila je njegova pravedna strogoća, osjećaj za red i mir. Don Krešo me oduševio svojim otvorenim srcem, raširenim rukama, a najviše što prihvaća čovjeka onakvim kakav on uistinu jeste. On ne osuđuje, već razumije, on ne kritizira, već ljubavlju usmjerava, on iz tebe vadi ono najbolje kada ti zaboraviš da to uopće imaš u sebi. Potrebno je samo popeti se na brdašce do njegove crkve jer on je uvijek tu. Tu je za saslušati,usmjeriti, zagrliti i nikad ne osuditi. Neprocjenjivi su ljudi koji doista razumiju, oni su biserje u ovom kaotičnom svijetu.
Nisam redovita na svetoj misi, no kada dođem osjećam se dobrodošlo i prihvaćeno u njegov zagrljaj bez dodatnih pitanja i opravdavanja mojih prethodnih nedolazaka.
Prolazim preko građevinskog materijala, zapinjem o "mate" i gledam velebno zdanje buduće crkve. Projekt je to hvale vrijedan, no najveće bogatstvo je živa crkva koju je don Krešo utemeljio, rad s djecom i mladima, obilaženje starih, nemoćnih i zaboravljenih, očuvanje obitelji, mentalno i duhovno stanje svojih župljana. To je korjenje koje trebamo zalijevati i održavati, to je duhovni vinograd koji je naš Krešo posadio.
Nisam od velikih suza, ali mi danas potekoše niz obraze kada sam se s njim došla pozdraviti. Neka to budu suze radosnice, blagoslov što su moja djeca, svi župljani i grad Mostar imali privilegiju da ih vodi i bodri ovaj divni čovjek.
Na svemu,veliko hvala!
U Mostaru, 5. kolovoza 2022.
Josipa Šarac-Puljić